Iako izgleda potpuno novo, a tako se i oglašava u marketinškim kampanjama, to ipak nije slučaj. Koliko god Kia Stonic sada dizajnerski nema veze s modelom koji je debitirao još u Frankfurtu 2017., a 2021. doživio manje vizualno i tehnološko osvježenje, nakon osam godina na tržištu nije osvanula u novoj, drugoj generaciji.

Našim vozačima itekako drag crossover gradske klase, naime, i dalje se kotrlja na istoj platformi međuosovinskog razmaka 2,58 metara koju dijeli s bratskim Rijom, krov blago povišene karoserije uzdignut je na istih 1,5 metara, nije se dirala ni širina od 1,76 metara, a jedina novost je rast u dužinu na 4,17 metara (+3 cm). No, i on je tek posljedica masivnijih branika i nove prednje maske, a ne nekih koncepcijskih novosti.

Međutim, zahvaljujući vanjštini koju potpisuje Karim Habib, aktualni šef dizajna korejske tvrtke, Stonic sada prilično nalikuje električnom EV3 – kako sprijeda, tako i straga – dok su linije koje je nekoć osmislio veliki Peter Schreyer otišle u ropotarnicu povijesti.

Barem jednako velikih novosti ima i u unutrašnjosti. Prednjom armaturom u izvedbi Style sada dominiraju dva velika zaslona dijagonale 12,3” (31 cm), postavljena tako da sukladno trendovima tvore privid jedinstvene, potpuno digitalizirane cjeline. U praksi je, međutim, riječ o instrumentnoj ploči čiji se prikazi mogu jednostavno mijenjati tipkama postavljenim na lijepo skrojenom, u izvedbi Style i grijanom upravljaču, te središnjem dodirnom zaslonu koji serijski donosi hrpu korisnih značajki, od navigacije do kristalno čistog prikaza stražnje kamere.

Ne znamo točno od koga Kia (pa i Hyundai) nabavlja elektroniku za vizualni nadzor okoline automobila, no možemo staviti ruku u vatru da je riječ o jednoj od najboljih na tržištu. Kako je usprkos minimalnom rastezanju karoserije i dalje praktičnih dimenzija za grad, Stonic se zahvaljujući izvrsnoj kameri, pa i serijskim prednjim i stražnjim senzorima, parkira i žmirećki.

Kako se visina karoserije nije mijenjala, prilikom smještaja za upravljač treba malo saviti koljena, a Stonic i dalje ne nudi ni izraženo povišeni položaj sjedanja, kakav je proslavio SUV modele. No, u modernom, kvalitetno izrađenom okruženju vozač se osjeća iznimno ugodno, čemu pogoduje i visoka razina funkcionalnosti svega ponuđenog. Središnji zaslon, primjerice, dolazi s dobro organiziranim izbornicima i solidno brzim operativnim sustavom.

Plus je i što se automatskom klimom, serijskom već od druge razine opreme Life, upravlja kombinacijom fizičkih i haptičkih prekidača razmještenih na sredini armature, električna ručna kočnica automatski se otpušta pritiskom na gas, sjedala su udobno podstavljena i lijepo drže tijelo u zavojima, a tko prednja poželi grijati i to će učiniti jednostavno, fizičkim prekidačima postavljenima ispred mjenjača. Praktično, nema što.

Palac gore zaslužuje i sama izrada. Iako je Stonic i dosad odavao dojam kvalitete, čini se da je s novim redizajnom sve skupa još pedantnije izvedeno. Plastika u unutrašnjosti kao da je napravljena iz jednog komada – koliko god cesta bila loša i puna rupa, nemoguće je čuti bilo kakvo škripanje, a pozitivnom osjećaju pridonosi i uvjerljiv zvuk pri zatvaranju vrata, pa i solidna zvučna izolacija. Zapravo, dojam čvrstoće je sveprisutan, u mjeri da se čovjek prilično iznenadi kad vidi da je Stonic, tamo još 2017., osvojio tek tri zvjezdice na Euro NCAP testiranju sigurnosti.

Međutim, pravog razloga za tjeskobu nema. Bila je to, naime, posljedica skromnije ponude sigurnosne elektronike u početnim izvedbama, a nikako slabije izdržljivosti karoserije, izrađene uz obilno korištenje visokočvrstog čelika. A Stonic i tu sada bolje stoji – već od starta donosi sustave za zadržavanje u voznoj traci, sam prepoznaje druge automobile, pješake i bicikliste i po potrebi automatski koči, pomaže pri kretanju na uzbrdici, samostalno zatamnjuje duga svjetla, pa čak i upozorava vozača pri izlasku kad mu se približava drugi automobil ili pješak, ili kad mu, pak, putnik još sjedi na stražnjim sjedalima.

Inače, na stražnjim sjedalima i dalje bi dobro došao koji centimetar za koljena, makar u okviru klase nije tijesno. Nudi se i solidan broj pretinaca za odlaganje sitnica, a ni prtljažnik nije za baciti, iako s 352 litre nudi nešto manje prostora od izravnih konkurenata. Posebice onih kojima se stražnja klupa može pomicati i uzdužno, što ovdje nije slučaj. Volkswagen T-Cross, primjerice, nudi od 385 do 455 litara, Renault Captur od 484 do čak 616 litara... S druge strane, nasloni stražnje klupe uvijek su djeljivi u omjeru 60:40, pa je po potrebi u Stonic moguće ubaciti i nešto duži predmet.

U ponudi više nema atmosferskog benzinca, pa početnu (ali i jedinu, jer pokreće i hibrid) motorizaciju predstavlja dobro poznati trocilindarski turbobenzinac 1.0 T-GDI od 100 KS i 172 Nm. Iako je zvukom frktav, uglađeno i mirno razvija brzinu i nastupom može razuvjeriti sve one koji na male turbobenzince još uvijek gledaju s podsmijehom. Nema, naravno, sportskih ambicija, no nudi solidna međuubrzanja i pomaže nabrati više nego pristojnu maksimalnu brzinu od 179 km/h. Pritom se izvrsno slaže s brzom i uvjerljivom 7-stupanjskom automatikom s dvostrukom spojkom, u koju je više nego razumno uložiti.

Posebno kad se bira oprema Style, jer tada ovo rješenje ne poskupljuje Stonic za 1.400 eura kao u izvedbi Life (osnovna Smart dolazi isključivo s ručnim 6-stupanjskim mjenjačem), već tek 800 eura. S njim je prava milina krstariti gradom gdje Stonic bez puno truda prati ritam prometa i troši ispod sedam litara, a još uvjerljiviji dojam ostavlja na magistrali, gdje čvrsta karoserija i umješno podešen ovjes spremno drže zadani pravac, uz prosjek od oko 5,5 litara. Malo rastrošniji bude samo na autocesti, no ni tu izmjerenih 7,3 litre ne zvuči nimalo loše.

Izvorni članak pročitajte ovdje.